Vjera
Spasenje čovjeka dolazi jedino i samo po vjeri.
Kao prvo moramo vjerovati u Boga, da je On stvaran i da je Isus sin Božji.
O tome govori Biblija u Ivanovom evanđelju ( 6,28 ) „ Što da činimo – upitaše ga nato – da radimo djela koja Bog hoće?“
„ Ovo djelo Bog hoće – odgovori im Isus – da vjerujete u onoga kojega je on poslao.“

U trećem poglavlju istog evanđelja osamnaesti stih piše: „Tko vjeruje u njega tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen“, a u tridesetšestom stihu : Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu“.

Ovi biblijski stihovi govore da trebamo vjerovati u sina Božjeg Isusa ali je isto tako važno vjerovati njemu, u njegovo djelo na križu i uskrsnuće.

„ Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.“
( Rimljanima 10,9 )

Dakle treba vjerovati srcem, u njega , u ono što je on učinio na križu i njegovo uskrsnuće. Trebamo se pouzdati u njega i njegovo djelo. Kako bi on upravljao s nama, vodio nas čuvao i štitio.

„ Moj će pravednik živjeti od vjere; ako li otpadne, duša moja neće nalaziti zadovoljstva u njemu. A mi ne pripadamo onima koji otpadaju da propadnu, nego onima koji vjeruju da spase dušu.
( Hebrejima 10,38-39 )

Zato dakle pouzdajmo se u Njega, stavimo svoje pouzdanje i vjeru u Isusa. Pouzdajmo se sinovskim pouzdanjem kao što se djeca pouzdaju u svog oca. Budimo potpuno ovisni o našem Bogu, nebeskom Ocu.
O tome govori Psalam 37,5 „ Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi. Pravda će tvoja zasjati ka svjetlost i tvoje pravo ko sunce podnevno“.

Prepusti se Isusu i vjeruj da te On dobro vodi. Neka ti Kristova misao bude vodstvo i smjer u tvojem životu. Potpuno se osloni na Njega i njegov duh koji si primio, neka te vodi i upravlja tvojim koracima.
I dok se u potpunosti oslanjamo na njega naša će vjera imati njegovu vrstu djela.

„ Bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže“.
( Hebrejima 11,6 )

Čitajući Bibliju vidimo da su svi božji ljudi imali vjeru, kao na primjer; Abel, Henok, Noa, Abraham, Josip, Mojsije, David, Petar, Pavao.

Riječ vjera najčešće se od svih riječi spominje u Bibliji- Svetom pismu.

Vjerujte Isusu, oslonite se na Njega, slijedite njegovu misao, živite zajedno s njim. Prepustite putove svoje Njemu, uzdajte se u njega, neka vas On vodi.

To je osnova kršćanstva, to je siguran put. Što ćemo ga više upoznavati na tom putu naša će vjera rasti. Ali ne zaboravimo da vjera dolazi po milosti Božjoj.

Ljubav
Druga osnova kršćanstva je ljubav, ljubav Božja. Bog je ljubav i On je htio podijeliti tu ljubav tako da je stvorio čovjeka iz te ljubavi. U početku Bog i čovjek imali su zajedništvo u ljubavi. Odnos zasnovan na zajedničkoj ljubavi. Bog i čovjek zajedno „ruku pod ruku“.

Ali čovjek se padom u grijeh odvojio od Boga i izgubio to zajedništvo. No Bog je imao plan ljubavi da vrati čovjeka u zajedništvo sa njim. Taj plan ljubavi je Isus.

„ U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedino rođenog sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav : nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.“
( 1. Ivanova 4, 9-10 )

Bog je iz svoje silne ljubavi prema mama poslao svoga Sina Isusa da nas spasi i da nas vrati u zajedništvo s njim. On je toliko volio čovjeka da žrtvovao svog jedinorođenca da ne pogine nijedan koji vjeruje u njega već da bude s njim u vječnosti.

To je osnova kršćanstva: Bog te ljubi!

To je najveća istina i gdje je ljubav tu nema sumnje. Vi sta njegova djeca a on vaš otac.
I mi ga zovemo Oče naš ( Tata ) To nam potvrđuje još jedan stih iz Svetog pisma.

„ Nasljedujte Boga budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi kao što je i Krist vas ljubio i predao samog sebe za nas „ kao prinos i žrtvu“ – „ Bogu na ugodan miris“.
( Efežanima 5, 1-2 )

Ovaj stih govori da nas Bog voli i da smo mi njegova djeca, vidimo da nas Isus ljubi i da mi trebamo nasljedovati Boga i živjeti u ljubavi. To je poziv da živimo u ljubavi, da ljubimo.

U Ivanovom evanđelju trinaesto poglavlje trideset četvrti stih piše : „ Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.“ Dalje tridesetpeti stih kaže: „ Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.“
Rimljanima osmo poglavlje deseti stih govori: „ Nikome ništa ne budite dužni osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega ispunio je zakon“, dalje deveti stih: „ Uistinu ne čini preljub, ne ubij, ne ukradi i ne poželi _ i ako ima koja druga zapovijed sadržana je u ovoj riječi „ Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“. Ljubav ne čini bližnjemu zla. Dakle ljubav je ispunjeni zakon.

„ Čuli ste da je rečeno! Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja , a Ja kažem – ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone“ ( Matej 5, 4 )
Mi smo poučeni da ljubimo i opraštamo svojim neprijateljima i da molimo za njih.
Vidimo da Bog ljubi i da mi moramo ljubiti Božjom vrstom ljubavi. Pitanje je kakva je to Božja ljubav.
U prvoj Pavlovoj poslanici Korinčanima u trinaestom stihu vidimo da je Božja vrsta ljubavi strpljiva, dobrostiva, da ne zavidi, ne hvasta se, ne hvali se, nije ponosna, ne traži svoje, prašta, raduje se istini a ne raduje se neistini, ne pravda se, sve vjeruje, sve podnosi. Takvom ljubavi mi trebamo ljubiti. Ali naravno to mi ne možemo sami trebamo se osloniti na Isusov duh koji je u nama da proizvede tu ljubav. Samo On može tako ljubiti. Amen!
Molitva
Molitva je prije svega stav poniznosti, gdje ti kažeš: „ Ja Bože ne mogu, ali znam da ti možeš“.
Molitva uvijek mora biti ponizna i u zahvalnosti.
Molitva je svojevrstan razgovor s Bogom. Kad molimo mi imamo odnos s Bogom. Molitvom mi pokazujemo Bogu da smo ovisni o njemu.
Kad molite nemojte misliti da ima neka formula kojom će te vi biti uvijek uslišani. Jer Bog nije neki duh iz svjetiljke, već je on svemogući suveren vladar, ali je isto tako i naš Otac.
Zato dođite mu kao svome ocu i razgovarajte s njim. Otvorite mu srce i zahvaljujte mu ma u kakvoj trenutnoj situaciji bili. Tražite ga, priznajte mu svoje slabosti i grijehe, recite mu što vas muči, koji je vaš problem. On je dobar Otac i želi imati zajedništvo s vama, živi odnos. On vas želi slušati i čuti kao svoju djecu.
U Matejevom evanđelju vidimo što sam Isus govori o molitvi. ( Matej 6 , 7 ) „ Kada se molite ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani koji umišljaju da će biti uslišani zbog svog nabrajanja. Nemojte ih dakle oponašati jer i prije nego Ga zamolite zna Otac što vam je potrebno.
Evanđelista Matej piše što je Isus govorio ne brinite tjeskobno i ne govorite; što ćemo jesti ili što ćemo piti ili što ćemo obući – to sve traže pogani jer zna otac naš nebeski da vam je to sve potrebno, zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se na dodati. ( Matej 6 , 31-33 ) Iz ovoga vidimo da ne trebamo moliti kao oni koji ne poznaju Boga. Da u molitvama ne tražimo samo materijalne stvari za sebe već da tražimo kraljevstvo Božje ; Ljubav, istinu, plod pravednosti, da molimo za sveto življenje, za druge ne samo za sebe, i za njegovu volju.

( Jakov 4, 2-3 ) „ Nemate jer ne molite, a kad molite činite to s grešnom nakanom da to potrošite u svojim požudama.
Tu vidimo da naše molitve neće biti uslišane ako molimo s grešnom nakanom i s krivim željama da to za što molimo potrošimo za našu požudu, za grijeh.

( Hebrejima 4, 16 ) Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć.

Zbog Isusove žrtve mi imamo slobodan pristup da u molitvi dođemo Ocu, Ne treba nam posrednik. Naše molitve i štovanje upućujemo samo Bogu ; Ocu, Sinu, i Duhu Svetome. To znači stvoritelju a ne stvorenju kao što je čovjek, svetac, Marija, mrtvi kipovi, slike zapravo stvari.
( Luka 11, 9 ) I Ja vam velim: ustrajno molite i dat će vam se! Tražite i naći će te, kucajte i otvorit će vam se. Jer svatko tko moli prima, tko traži nalazi, a otvara se onome koji kuca.

Ovdje vidimo da u molitvi moramo biti ustrajni, redoviti i revni. Nikad ne odustati od molitve. Dakle molimo ustrajno, ponizno, iskreno, žarko,, strastveno, s pouzdanjem i sve u zahvalnosti. Zato jer se molimo veličanstvenom Ocu, svemogućem Bogu.

Isusova molitva

Oče naš,
koji jesi na nebesima,
sveti se ime Tvoje,
dođi kraljevstvo Tvoje,
budi volja Tvoja,
kako na nebu, tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim,
i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!.
Amen.

​ I još jedna vrlo važna stvar. Moliti je užitak, zadovoljstvo i privilegija, a ne prisila.
Sveto Pismo - Biblija
Sveto pismo ili Biblija je pisana Božja riječ, pisano Božje svjedočanstvo riječ od Boga.
Zapisana ljudskom rukom ali nadahnuta Božjim Duhom ili Duhom Svetim.
Pisano od Boga kroz odabrane ljude.
U Pavlovoj drugoj poslanici Timoteju ( 2, 16 ) Piše „ Svako je pismo od Boga nadahnuto. Tu se pritom misli na pisanu riječ koja je zapisana u Bibliji.
U drugoj Petrovoj poslanici prvo poglavlje dvadeseti stih na dalje stoji zapisano: „ Prije svega ovo znajte; nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskog htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga.“
Dakle Sveto pismo je Božja riječ, a to je hrana našeg nutarnjeg duhovnog čovjeka, duhovna hrana.
Evanđelista Matej je zapisao u četvrtom poglavlju četvrti stih: „ Isus odvrati:“ Pisano je; ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih!“
Božja riječ treba biti naša duhovna hrana. Ako želimo normalno duhovno rasti moramo se redovito hraniti sa Božjom riječi.
Ali Sveto pismo je i nešto više, ono je kako ga volim nazvati Božje ljubavno pismo. Jer Bog njime izjavljuje da nas voli. „ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao ….“ ( Ivan 3, 16 ) i kroz Sveto pismo mi imamo ljubavno zajedništvo ili odnos s njim. On nam govori i mi ga možemo sve više upoznati. Upoznajemo kakav je on , njegov karakter, njegovu narav i njegov plan ljubavi. I što je naj bitnije za nas, mi doživljavamo tu njegovu ljubav prema nama. Zato možemo reći da je užitak čitanje Svetog pisma.
( 2. Timoteju 3, 15 ) „ i jer od djetinjstva poznaješ Sveta pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista Isusa. Svako je pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku,za karanje, popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen, opremljen za svako djelo ljubavi.“
Iz tog dijela Biblije vidimo da nas Sveto pismo može učiniti mudrima, da je korisno.
Da je za popravljanje i pouku, korigiranje, opominjanje i odgajanje u pravednosti.

Od kada smo postali nanovo rođeni kršćani, Duh Sveti, kroz Božju Riječ nas je počeo odgajati, učiti i popravljati. Da budemo savršeni za svako djelo ljubavi, radi ljubavi i za ljubav.
Dakle Bog nas odgaja kroz Sveto pismo. ( Rimljanima 15, 4 ) „ Uistinu sve što je nekoć napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivošću i utjehom, koje daje Pismo, trajno imamo nadu.“
Ovdje je vidljivo da nam Pismo koristi za pouku i da nam daje strpljivost i utjehu. Slava Bogu , kako predivno!
Zato slušajući Pismo imamo zajedništvo i odnos s našim Bogom Ocem i možemo upoznati njegovu ljubav kao kroz neku vrstu ljubavnog pisma.
( Kološanima 3, 16 ) „ Neka riječ Kristova obilno stanuje u vama! Poučavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrošću!“
Amen!
Zajednica
Svatko spašen, tko vjeruje u Isusa, Sina Božjeg i milost spasenja po vjeri pozvan je da se uključi u zajednicu vjernika i njezine aktivnosti. Da na taj način ima zajedništvo s drugim kršćanima i živi u ljubavi.
Kršćanin nije otok već je dio tijela Kristovog , Božje crkve.
( Djela apostolska 2, 41-42 ) „ Oni dakle prihvatiše njegove riječi i krstiše se. Tako se onog dana pridruži crkvi oko tri tisuće duša. Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama“.
Prvi kršćani bili su postojani u apostolskoj nauci, a danas je to Božja riječ, Novi Zavjet. Kao što su se oni nekad pridruživali zajednici, tako i mi slijedimo njihov primjer. Zajedničke molitve i lomljenje kruha.

( Matej 18, 20) „ Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima“
Bog nas je pozvao da zajedno djelujemo ( Ne sami kao neki usamljeni jahači ) već da se međusobno pomažemo, potičemo, hrabrimo, tješimo, opominjemo..,
Zajednica je druga obitelj, povezana Kristovom ljubavlju u kojoj svatko ima mjesto, službu, i svrhu.

( 1. Korinčanima 12, 27 ) „ Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi. I jedne Bog postavio u Crkvi:prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; zatim je dao dar čudesa, onda dar ozdravljanja, dar pružanja pomoći, dar upravljanja, dar različitih jezika.“

( Rimljanima 12, 4 ) „ Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe,tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome. Imamo različite darove već prema danoj nam milosti.“

Kršćanin nije pozvan da sam slijedi Gospodina Isusa, već je pozvan da slijedi Gospodina s drugim kršćanima. Mi smo pozvani da Ga u zajedništvu jedni s drugima slijedimo, štujemo i slavimo.

( Galaćanima 6, 2 ) „ Nosite bremena jedan drugoga, te će te tako ispuniti zakon Kristov.

( Efežanima 4, 2 ) „..sa svakom vrstom poniznosti i krotkosti, sa strpljenjem podnosite jedni druge s ljubavlju !“

( 1. Solunjanima 4, 9 ) „ Za bratsku ljubav nema potrebe da vam pišem, jer vas je sam Bog poučio da ljubite jedan drugoga i jer to činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Ali vas usrdno molim, braćo, da u tome još više napredujete, i da brižno nastojite živjeti u miru, baviti se svojim poslovima i raditi vlastitim rukama, kako smo vam naredili, da se tako dostojno vladate prema onima koji su vani i da nikoga ne trebate.“

Kad čitate Pismo i poslanice vidite da su pisane većinom nekim zajednicama a manje pojedincima. Zajednica je stvarno bitna za tvoj duhovni rast.

( Hebrejima 10, 24 ) „ I pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela! Ne ostavljajmo, kao neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo, međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan!“

Kako ćemo paziti jedan na drugoga i poticati ako nemamo potrebno zajedništvo među sobom kršćanima.
I zato znaj da si ti tu radi svoje braće po Kristu i da su oni tu radi tebe.

Slava našem Bogu na njegovoj Crkvi!